ERO s.o.s.

Proljeće je, godina tmurna, 1991.

5 prelijepih mladića, vrelog srca i gitarskim koferima punim snova, sjede u vozu iz Sarajeva za Mostar i preslušavaju ponosno svoja prva tri studijska snimka, upravo završena.
Samo je nebo granica za „Urbano jutro“
Da će neke druge granice uskoro postati stvarnost, to nisu imali na svom radaru. Završili su na 4 različite strane svijeta.

ERO s.o.s. u nekim njemačkim pivnicama, bez ikakve kreativnosti i volje za sviranjem ili komponiranjem. Gotovo 25 godina ruke nisu uspjevale ni dodirnuti gitaru!
Ruke, u mladosti na klasičnoj gitari školovane, dok nisu došli neki poznati rifovi sa kraja 80-tih i Djoletove balade …

„30 godina kasnije“ je njegov prvi muzički izlazak iz tunela i dodir sa suncem pod kojim je odrastao.
Da, muzika kao terapija … neko zavrsi na kauču a neko kao ERO s.o.s. srećom na svom tavanu, gdje je napokon uspio izvaditi gitaru i „Zapjevati neku staru“.

I opet se čuje pjesma
tamo „Daleko od smokava“